Udruga dragovoljaca Domovinskog rata Zbora Narodne garde
Đački dom Gospić
Krajem lipnja 1991. godine dobili smo zapovijed od generala Špegelja i pok. predsjednika F. Tuđmana da nađemo prikladne prostorije za smještaj ZNG-a Gospić. Zapovjednik pok. Pajo Šimić dao mi je zadatak da nađem dragovoljce koji će sa mnom preuzeti zgradu za smještaj ZNG-a. Na sastanku smo se dogovorili da je najprikladnija zgrada Đačkog doma te da iz nje izbacimo predsjednika SDS-a Like gdje su se održavali tajni sastanci.
U preuzimanju Đačkog doma sudjelovali su D. Rukavina, S. Brkljačić, Z. Bačić i N. Milinković. Posvađali smo se s direktorom Đačkog doma Momćilom Pilipovićem, a povod tome bio je taj da nije dozvolio da uđemo u Dom te je preko noći nestao iz Gospića. Ključ od Doma poslao nam je Frane Tomičić koji je bio direktor strukovne škole jer smo mu poručili da ćemo provaliti ukoliko nam ne otvore Dom. Uredno smo napravili inventuru i preuzeli Đački dom, ali drugi dan u Dom ulazi specijalna policija, a ne ZNG Gospić. Do danas nismo dobili odgovor tko je dozvolio da u Dom uđe specijalna policija, a ne ZNG Gospić po zapovjedi g. generala Martina Špegelja i Pok. predsjednika Franje Tuđmana.
Nakon što smo preuzeli Dom dobili smo novi zadatak zbog slabe suradnje s CK-om u Gospiću da ZNG preuzme na sebe i pripremi skloništa po gradu kod gimnazije, kina, uglovnice, Visoćice, itd. To smo i učinili jer nismo mogli od CK-a dobiti ni zavoj stoga smo skupljali novce i kupili najosnovnije za prvu pomoć te plastične kante i nešto deka koje smo rasporedili po skloništima. Kad je počeo rat u Gospiću imali smo sve spremljeno i dobili smo pohvale iz Zagreba da smo jedni od rijetkih u Hrvatskoj koji su pripremili grad za obranu, ali, na žalost, dotična gospoda nisu dobila nikakva priznanja nego si lokalni drugovi, koji nigdje nisu bili, žele pripisati zasluge. Žalosno, ali istinito.
